Da se ne lažemo, u prvo vijeme, kad su prestali treninzi, bila sam uvjerena da ću se sad konačno odmoriti od svega, uključujući i trenige. I prvi tjedan je zaista tako i bilo a i pasalo mi je, moram priznati.
No, drugi tjedan je počela nervoza. Naime, sjediti cijeli dan se može tjedan dana ali više od toga, barem ja, ne mogu. Kako tada nisam imala girije, nisam se baš mogla naterati raditi ove druge treninge, ali znala sam da se moram pokrenuti. Tada je pala odluka da si pokrečim dnevnu sobu, što sam uz pomoć mojih prijatelja i napravila. Osjećala sam se tako dobro, onako umorna od krečenja, da sam shvatila da je "vrag" odnio šalu i da se treba nešto napraviti. Zamolila sam svojiu trenerku Ivanu Gorički, može li mi ustupiti dvije girije kako bih trenirala doma i može li mi napisati treninge za iste. Naravno, kao i svaki put, to je bilo ispunjeno. E sad, poznavajući sebe trebalo je osigurati da se stvarno treninzi i rade. Znala sam da ću se sama teško natjerati na bilo što. Ali tu, kao i uvijek, uskače moja draga prijateljica i partnerica u girijama Ivy s kojom sam dogovorila vježbanje 3 puta tjedno u njenom stanu, jer tamo ima više mjesta. To je bio pun pogodak jer smo u biti, tjerale jedna drugu.
Na samom početku, rekla sam si da ću raditi samo trening s girijama ali ne i sve one druge vježbe, ali i tu je moja genijalna trenerica uskočila sa svojom kreativom. Ivana je snimila svaku vježbu i čak je od njih napravila video i usput stavila i glazbenu podlogu, što je, od vježbi koje su inače dosta monotone, napravilo pravu zabavu. Od tada radimo jako puno, 3 puta tjedno po skoro dva sata.
Uvijek napravimo kompletni trening s girijama, a od svega ostalog napravimo svaki put nekakav izbor (točnije Ivy izabere i napravi ono što bismo trebale raditi). Iskreno, to me je spasilo, čak više u psihičkom nego u fizičkom smislu, jer ne znam kako bih izdržala ovih mjesec i pol da ne izlazim iz kuće.
Zahvalna sam do neba mojoj trenerici na trudu i zalaganju, jer da nije njene upornositi i želje da nas pokrene, mislim da bih mentalno bila dosta loše, a ovako uopće ne vidim razliku. Jedino što mi fali je dvorana i druženje s mojim dragim kolegama i kolegicama iz kluba, ali bit će i to brzo (nadam se).
Već sam odavno napisala da mislim da su mi girije u mnogo čemu promjenine život (tu sam prije svega mislila na fizičku aktivnost) ali nisam bila svjesna koliko su mi pomogle da ostanem mentalno zdrava. E to je bilo pravo otkriće.
Stoga HVALA, HVALA, HVALA do neba na tome i vidimo se uskoro..
Puno vas sve volim..
