E, pa ja ti baš nisam od pisanja...
No, kako bilo...
Daklem, kako to izgleda... najviše se bojim da ću fakat postat kroner, ako se ovo uskoro ne završi.
Posao od doma ubija, sjedim za kompom i buljim u njega više nego dok sam u uredu.
Volim pijuckat, pa se to onda raspoedi pomalo na cijeli dan. I klopa, koja je uvijek dostupna, ne pomaže.
Već u prvom tjednu izolacije počeo po malo vježbat, susjed vratio bučice koje sam mu posudio pred više godina.
Već slijedeći tjedan uvodim kombinaciju, tri puta tjedno radim nekoliko složenih vježbi s opterećenjem, malo trbuh, a dva puta treninge raspisane od strane trenerice.
Odmah shvatim da ovi njeni ubijaju bolje... Ipak ostajem na svom rasporedu.
Nakon cca mjesec dana, konačno odjurim do kluba i posudim girje, 2x22kg (već se nekoliko puta pokazalo kao ne baš najbolja odluka, ali nema veze).
Sve u svemu, kako smo stalno doma, pokazalo mi se super da treninge odradim prije prvog jutarnjeg sastanka za posao.
Ostao sam na rasporedu od tri svoja treninga tjedno, ali sam se dopunio s 3 komada treninga girji koje zadaje trenerica.
Kako je ona prilično ambiciozna i nemilosrdna, pokazalo se da kompletan trening s 2x22 i nije mačji kašalj.
No, nema veze, malo se prilagode pauze, nekad broj ponavljanja, ali većinom se sve odradi.
Još samo fali da ubacim koji dan vožnjicu na biciklu (ostala mi nedjelja), pa da ispadne da sam sad aktivniji nego ikad prije.
Jedino priznajem, nekad se toliko teško natjerati da se počne s treningom da je to stvarno nevjerojatno.
Zato fali ekipa i gym, jer tamo je uvijek dobra zeka i atmosfera te ponese i na tvoje najgore dane, kad bi samo legao i ne micao.
No, u očekivanju povratka, nastavljamo s usvojenom rutinom (...samo da smanjim alkohol).
