Napisao: Nenad Gorički
Breveti su mjesto gdje se ljubitelji biciklizma organizirano sastanu i ugodno voze kroz predivne krajeve, klance, planine, uživajući pritom i fotografirajući sve što požele. Da, brevetaši imaju vremena za to. Naime, brevet vožnje nisu utrke no cilj je završiti vožnju u za to predviđeno vrijeme. Breveti su vožnje dužine od 200, 300, 400, 600, 1000 kilometara i više...
Vremena imate dovoljno jer kako sam gore opisao, vratiti ćete se s mnogo dojmova, predivnih dogodovština, puno fotografija zabilježenih vašom kamerom kao i detalja koji trajno ostaju u vašem srcu. Naravno, vratiti ćete se na polazno / završnu točku sa puno prijeđenih kilometara i popunjenim kartonom koji svaki sudionik breveta dobije na početku kako bi u njega ispisivao vremena dolaska na kontrolne točke koje je organizator propisao.
Na brevetima niste sami i bitno je tako se ponašati. Pamažete jedni drugima u slučaju nekog kvara, bodrite jedni druge i družite se okrečući pedale i ostavljajući iza sebe kilometre i kilometre...
Svoj prvi brevet odvozio sam u Mađarskoj. Bio je to krug oko predivnog jezera Balaton koji nema mnogo visinaca i preporučam vam takvo što ravničarsko za prvu vožnju kako bi osijetili i upoznali se sa vlastitim mogućnostima. Moram priznati da mi nije bilo svejedno iako su mi iskusniji brevetaši govorili da za 200–tku imam 13:30 sati te da je to više nego dovoljno vremena za završiti vožnju. Krenuli smo iz Zagreba ranom zorom kako bismo do 06:00 sati bili na polaznoj točci i stigli se pripremiti za sam start. Prilikom plaćanja kotizacije, zadužili smo svoje kartone, dobili plan puta i poslušali upute organizatora koji je sve lijepo izreferirao na Mađarskom jeziku. Pun razumijevanja sa čvrstom vjerom u plan puta koji imam kod sebe startao sam svoj prvi brevet duljine 200 kilometara.
Sa sobom u džepu majice ponio sam dva mala sendvića, gel i dvije vrećice magnezija. Napunio sam dva bidona od kojih je jedan sadržavao izotonički napitak dok je u drugome bila obična voda. Naravno, znao sam da ćemo na putu koji je pred nama imati prilike stati uz neku trgovinu i kupiti potrebito, ako za time bude potrebe. No poučen dobrom starom „uzdaj se use“ kod sebe sam imao minimum koji sam smatrao dostatnim za ovakvo putovanje.
Na prvoj kontrolki stali smo popiti kavu i ne mogu vam opisati kako mi je bila fina. Prošli smo tek pedesetak kilometara i za razliku od besciljnih vikend vožnji, znao sam da još imam tri puta toliko. Potvrdio sam karton koji sam dobio na početku i u njega upisao vrijeme dolaska. Dotočio sam bidone hladnom vodom s puno leda kako mi sunce koje je već dobrano ugrijalo, ne bi napravilo pripremu za juhicu već nakon desetak prijeđenih kilometara. Vožnja je išla glatko... do trenutka kada nas je put naveo na biciklističku stazu koja je predivna ( vjerojatno samo na slikama ) Nakon prijeđenih stotinjak kilometara praćenih jakim suncem svatko se normalan malo uspava, no to nije bio slučaj na ovome djelu gdje je biciklistička staza puna pukotina i brazdi.
To vam je brevet. U jednome trenu, počnete uživati bez obzira na ležeće policajce koje priroda sama gradi kako bi vas usporila i pokazala svoje ljepote. Da, usporite i uživate jer upravo zbog toga ste se prijavili na ovakvu vožnju. Vrlo brzo uslijedile su i druge kontrolne točke pa ručak. Nakon ručka sam prilegao na klupicu uz plažu i malo odmorio. Stigao sam sve. Da sam ponio kupaće mogao sam se i malo osvježiti jer 200 kilometara u 13:30 sati može odvoziti baš svatko tko se voli voziti na biciklu i tko ima nešto kilometara u nogama.
Vozio sam, upijao mirise šuma i livada, upijao predivne pejzaže koje je upotpunio predivan dan.
Završio sam svoj prvi brevet i ponosan došao u kući. Istuširao sam se, legao, upalio komp i pogledao... Koji je idući nadolazeći brevet 200?
Nakon Balatona i tog prvog iskustva, pojavio sam se na najmnogoljudnijem „Čubrinom“ brevetu Velika Gorica koji je ostao u nezaboravnom sjećanju jer vidjeti toliko ljudi, entuzijasta, ljubitelja bicikala, rekreativaca i profesionalaca na jednome mjestu i uz ugodno druženje krenuti na vožnju nešto je što ćete morati sami isprobati. Opisati takvo što je gotovo nemoguće.
Svaki je brevet za sebe predivan i teško ih je uspoređivati. Svaka vožnja ima svoju priču i nosi svoje uspomene. Svi ti odvoženi kilometri i nova poznanstva od vas traže još, još i još. A zašto i ne, kada je sve prekrasno.